Ne nisam leteti zaboravila,samo ne nadjoh nebo vredno pokusaja.Svoje sam nebo nasla u tvojim ocima.
Bilo je i lepsih,i neznijih i pazljivijih od tebe.I mozda sam ih mogla imati sve.Ali oni sigurno nikad ne bi mogli imati mene.A to je ono sto oduvek cini razliku izmedju tebe i svih ostalih.
Ali ne,nismo mi bili ljubavnici.Nikad.Samo smo se ponekad gledali,kad nas nisu gledali...i to je sve.
Nisi voleo biti sam,i pokusala sam ispuniti tu prazninu.Katkad pomislim da sam i uspela.Kakva greska,Daleko sam ja od toga,uvek bila i ostala.Zapravo nama nikad nije bilo u planu uspeti,zar ne? Glavna nam je odlika bila prolaznost.Dragi,moram ti priznati...Ponekad sam u toj prolaznosti samo na trenutak zelela ostati.Ali ovo nase nije predvidjeno da stane,nije predvidjeno da se bar na trenutak zaustavimo u ovome sto imamo.Nisi ti osoba uz koju se moze ostati.Niti su ovo vremena za ostajanje...